Već dugo nažalost moram bojati kosu, jer eto godine nose i poprilično sijedih vlasi. Naravno da nisam bila sretna s tim, jer se obično boja brzo ispire, izblijedi, kosa postane suha, pojača se ispadanje kose, a o sastavu tih boja i njihovoj štetnosti da i ne govorim.
Na svu sreću, od nedavno se to promijenilo, jer sam na obavijest prijateljice otišla na predavanje o primjeni kane i tom prilikom mi je gđa koja je držala predavanje i stavila prvu smjesu na kosu.
Bila sam doslovno oduševljena i predavanjem i učinkom.
Prvi put nakon dugo vremena nisam trebala bojati kosu nakon dva tjedna, već tek nakon mjesec dana, a i to sam slobodno mogla prolongirati još koji tjedan, jer se izrast zapravo nije tako jako niti vidio.
Na predavanju sam također saznala još neke važne informacije i o kani, ali i o tome da postoje još neke biljke kojima se može bojati kosa (indigo i sena), pa ću vam ih pokušati sada ukratko prezentirati.
Kana (Lawsonia inermis) je cvjetnica koja raste u tropskim i suptropskim predjelima Sjeverne Afrike, Bliskog istoka, južne Azije i Oceanije. Raste na rubu pustinja ili pustinjskih oaza kao visoki grm ili manje drvo. Pri temperaturi od 35 do 45 stupnjeva u žilicama stvara pigment lawsoniu. Osim za bojenje kose u tim se predjelima koristi i kao ljekovita biljka za liječenje raznih oboljenja.
Lawsonia je pigment narančasto-crvene boje i ima svojstvo da se spaja sa melaninom u koži, kosi i noktima i tako stvara boju.
Važno je znati da kana ima samo taj jedan narančasto- crveni pigment i da ne postoje druge vrste kane. Ono što se može na tržištu pronaći kao «crna», «smeđa» i «neutralna» kana su zapravo kane u koje su dodani konzervansi, pojačivači pigmenta i kemijska bojila što može izazvati alergijske reakcije. Prava kana se ne nalazi u obliku kreme ili paste, već u prahu i sami trebamo pripremiti potrebnu količinu na točno određeni način.
Indigo (Indigofera tinctoria) je grmolika biljka mahunarka visine jednog do dva metra. Ima svijetlo zelene lepezaste listove i rozo ili ljubičasto cvijeće. Indigo se u ayurvedskoj medicini koristi kao ljekovitu biljku, naročito kod problema sa preranim ispadanjem kose i ostalih problema sa vlasištem.
U vrijeme drevnih civilizacija, to je bojilo bilo vrlo cijenjeno i smatralo se luksuznim proizvodom. Njime su se bojili vuna, pamuk i svila, a i prve Lewis traperice su obojene upravo indigom.
Sena (Casia obovata) raste u tropskim i suptropskim krajevima kao grm ili manje drvo. Ima mahunasti nejestivi plod koji se zajedno sa lišćem i cvijećem koristio kao lijek. Sena ima oko 260 vrsta, a jedna od njih Senna italica se koristi za njegu i bojenje kose. Izvrsna je za njegu kose jer joj daje volumen, fleksibilnost, mekoću i zlatni sjaj. Naročito je dobra kod problema s prhuti. Može se koristiti samo kao njegujuća maska ili za bojenje svijetle i sijede kose.
Kombiniranjem ovih biljaka mogu se dobiti razne nijanse – od narančaste, crvene, smeđe, pa sve do crne. Jedino, ovim biljkama se ne može izblijediti kosa.
Još jedna, meni jako važna infomacija je da se kana ne ispire, odnosno da boja ne blijedi bez obzira na to koliko boravili na suncu ili u uvijetima gdje bi se inače boja isprala i izblijedila i kada jednom oboji sijedu kosu, to se ne ispire sa vlasi.
Nakon bojenja kanom, kosa je mekana, sjajna i voluminozna, pa nije potrebno stavljati regeneratore, maske ili slično.
Ja sam zaista oduševljena učincima koje sam dobila i ne namjeravam više ničim drugim bojati kosu.
Aromaterapija Viola 